Jubilejsko hodočašće našega Kolegija

U Marijinu mjesecu, u subotu, 15. svibnja 2016., u jubilarnoj godini milosrđa naš je isusovački Kolegij pošao na hodočašće. Izjutra smo se okupili u autobusu koji nas je već čekao pod vrijednom i dragom upravljačkom rukom gospodina Slađana Pogarčića kojega možemo preporučiti kao izvrsnoga i iskusnoga vozača. Uputili smo se najprije put Karlovca. Kao predstavnik ostalih isusovačkih zajednica s nama je bio pater Mirko Nikolić, poglavar naše središnje zajednice uz baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu.

Pater Tadija Milikić, koji je spremno prihvatio oživljavanje prokušane isusovačke tradicije i priređivanje naših kućnih izleta, s velikim je marom pripravio sav hodočasnički put. Pozdravio je sve nas hodočasnike zajedno s našim vozačem, i kratko najavio naše bogoslve koji će nas točku po točku uvesti u naš program. Uvodnu je molitvu predvodio pater duhovnik Marijan Steiner. Pomolili smo se našoj Gospi od Puta i zazavli pomoć svetaca zaštitnika.

Bogoslov Antun Petrušić, bogoslov Požeške biskupije i voditelj zajednice bogoslova, kratko nas je uveo u hodočašće:

Najprije ćemo posjetiti središnji dio Karlovca i franjevce koji ondje žive i rade, zatim Nacionalno svetište svetoga Josipa u Karlovcu, i konačno glavni cilj današnjega hodočašća Krašić, rodni kraj blaženoga Alojzija Stepinca gdje je također jubilejska, oprosna crkva u našoj Zagrebačkoj nadbiskupoji. U svakom mjestu, kratko će nam se obratiti tamošnji župnik. Neposredno prije dolaska na pojedino odredište našega izleta, jedan od bogoslova, još dok smo u autobusu, kratko će nas podsjetiti na plan i program vezan za to odredište. Usput će nas podsjetiti na neke važne i vrijedne podatke o tom odredištu ili o nečemu što je uza nj vezano.

Dobar dio puta vožnje prema Karlovcu naš vrsni povjesničar i omiljeni edukacijski vodič po važnim mjestima obilno, pater Ivica Musa uputio nase je potanko u povijesne okolnosti nastanka grada Kralovca.

1. Crkva Presvetoga Trojstva u središtu Karlovca

Pero Jurčević, bogoslov Gospićko-senjske biskupije koji već broji dane kad će biti zaređen za đakona, uveo nas je uprvo doredište:

DSC_4506Prva točka našega izleta je središnji dio grada Karlovca sa svojom najstarijom građevinom: Crkvom Presvetoga Trojstva, u kojoj žive i rade franjevci. Dočekat će nas  i kratko nam se obratiti gvardijan fra Igor Andrijević, oko 9.00 sati. Nakon Rektorove zahvale gvardijanu, oprostit ćemo se od Crkve, pod vodstvom p. Marijana Steinera, himnom O dođi Stvorče, Duše Svet, jer je uočnica Duhov, rođenja Crkve, i jer će ubrzo poslije nas, u 10.30 sati, biti Sv. misa, na kojoj će uzoriti kardinal Josip Bozanić dijeliti Svetu Potvrdu. Poslije ćemo kratko razgledati središte grada.

Pero nas je još kratko podsjetio: Grad Karlovac je izgrađen kao tvrđava za obranu od turaka u obliku šesterokrake zvijezde, a crkva Presvetog Trojstva je najstarija građevina u gradu, nalazi se u starom centru (jezgri) grada tzv. „zvijezdi“. Gradnja Crkve je počela otprilike kad i gradnja cijele utvrde oko 1579. g. od strane austrijskog nadvojvode Karla Štajerskog (po kojem je Karlovac i dobio ime). Zgrada crkve ispočetka je bila malena i skromna a nadogradnja je počela preuzimanjem župe od strane franjevaca oko 1670. g, oni uz crkvu grade i samostan. Oko 1700. g. zbog podmetnutog požara stradala je cijela tvrđava, a obnova crkve i samostana trajala je skoro jedno stoljeće. Sadašnji oblik crkve i samostan imaju s kraja 19. i početka 20. st. Godine 1958. crkva Presvetog Trojstva proglašena je  spomenikom kulture nacionalnog značenja. Franjevci do danas upravljaju župom i crkvom, a specifično je da u samostanu postoji muzej sakralne umjetnosti i franjevačka knjižnica s 10 000 djela iz 17. do 19. st.DSC_4522

S gvardijanom, fra Igorom posebno smo se srdačno pozdravili jer je s naše, isusovačke župe Srca Isusova u Rijeci, dobro je poznavao našega patra Danijela Koracu koji je prošle godine tako iznenada preminuo. Fra Igor je osim toga obiteljski prijatelj s našim patrom Draženom Volkom koji je također s nama na hodočašću. Pogledali smo fascinantan križ koji je mnogima mjesto duboke molitve Isusu.

Autobusom polazimo dalje u 9.45 sati, sa središnjega karlovačkoga trga u pravcu Nacionalnoga svetišta sv. Josipa.

Antun nam usput objašnjava:

U blizini Karlovca i to na njegovoj južnoj strani nalazi se samostan Kamensko. On pripada redovnicima koji su malobrojni na prostoru naše države, a to su pavlini. Ovaj samostan gdje se nalaze sada osnovala je sama Katarina Frankopan. U par navrata kroz povijest pavlinu nisu imali sreće za ukorijeniti se na našim prostorima jer su koliko nam je poznato bili protjerani dva puta (za vrijeme Turaka i za vrijeme cara Josipa II.). U svemu tome što su prošli, to nije bilo dovoljno, jer ih ni domovinski rat nije poštedio, te im je samostan bio razoren. Nakon obnavljanja samostan je ponovno posvećen 2004. g. koji je posvetio uzoriti kardinal Bozanić. Danas su u samostanu samo četiri pavlina koji nastavljaju djelovati pod zaštitom Blažene Djevice Marije Snježne.

 

 2. Nacionalno Svetište sv. Josipa, oprosna crkva sa svetim vratima

U drugo odredište našega hodočašće uveo nas je Grgur Alviž, bogoslov šibenske biskupije, rekavši:

DSC_4547Druga točka našega izleta je Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu, koje se nalazi u podnožju župne crkve Majke Božje Snježne i Staroga grada Dubovca. Tamo će nas dočekati i kratko nam se, oko 10.00 sati, obratiti tamošnji župnik mons. Antun Sente. Nakon Rektorove zahvale prečasnom župniku i nakon pjesme u čast sv. Josipa, koju će predvoditi p. Marijan Steiner, tko želi moći će otići do župne crkve i staroga grada. Na raspolaganju će biti 45 minuta. Svi koji žele ući u dvorac, imat će uvid ne samo u unutrašnjost feudalnoga dvorca, nego i prekrasan pogled na cijeli Karlovac.

U sklopu prostora svetišta domaćin nas je primio i u mali “kafić” gdje su nas njegovi suradnici počastili kavom. Polazak iz Karlovca u Krašić je u 11.15 sati.

Grgur nam je objasnio:

Iznad Nacionalnoga svetišta sv. Josipa u Karlovcu, nalazi se župna crkva Majke Božje Snježne i Stari grad Dubovac. Ovaj grad dobio je ime je dobio po dubovoj šumi koja ga je okruživala. Spominje se u 13. st. kada dobije župnika, iako je nastao puno prije. Njime kroz povijest gospodare razne plemićke obitelji, najpoznatiji su Frankopani. U 16. st. pred navalom Turaka biva srušen do temelja, a obnovljen je 50-tih godina prošloga stoljeća.

Župa Majke Božje Snježne spominje se 1339. godine, a povjesničari tvrde da je postojala i ranije. Župa je originalno imala titulu sv. Mihaela arkanđela, a također je postojala i crkva sv. Mihaela blizu utvrde . Krajem 17. stoljeća sagrađena je nova kapela na brežuljku blizu staroga grada Dubovac koja se kasnije i proširivala. Godine 1741. kapela je proglašena župnom crkvom Župe Majke Božje Snježne, a crkva sv. Mihaela dobila je status kapele. Župa Majke Božje Snježne na Dubovcu danas broji otprilike 5000 vjernika. Uz župnu crkvu Majke Božje Snježne, župa se diči Nacionalnim svetištem svetog Josipa u kojemu se odvija većina bogoslužja, filijalnom kapelom na Vučjaku odnosno Kalvariji posvećenoj svetoj Ani te kapelom Ranjenog Isusa za koju se brinu grkokatolici.

3. Krašić, rodno mjesto bl. Alojzija Stepinca, oprosna crkva u Jubilarnoj godini

U treću i središnju točku našega hodočašća uveo nas je Antonio Krešić, bogoslov Trebinjsko-mrkanske biskupije koji je također član male međubiskupijsk i međunarodne bogoslovije u našem Kolegiju. Rekao nam je među inim ovo:

DSC_4563Glavni cilj našega hodočašće jest rodni kraj blaženoga Alojzija Stepinca. Tamo će nas, oko podneva dočekati i kratko nam se obratiti tamošnji župnik, vlč. Dragutin Kučan. U samom Krašiću slavit ćemo Sv. misu, posjetiti Stepinčev Spomen dom, i pogledati tzv. krašićki križni put tj. Isusov križni put i njegov odraz u mučeničkom životu krašićkoga blaženika.

Antonio nas je podsjetio na povijesnu važnost mjesta:

U blizini Krašića nalaze se dva manja mjesta Strmac Pribićki i Pribić. Prvo je poznato po grkokatoličkoj prisutnosti, a drugo po svom najpoznatijem sinu sluzi božjem Franji Kuhariću. Zagrebački kardinal i nadbiskup, sluga Božji Franjo Kuharić rođen je 15. travnja 1919. u Gornjem Pribiću, u filijali župe Pribić kraj Jastrebarskog. Bio je trinaesto, ujedno i najmlađe dijete obitelji, majke Ane i oca Ivana. Maturirao je u klasičnoj gimnaziji kao pitomac sjemeništa na Šalati 1939.  godine kada počinje Drugi svjetski rat. Zanimljivo kako je upravo u vrijeme ratnih strahota završio studij filozofije i teologije u Zagrebu 1945. godine kada rat završava. Iste godine u srpnju  kardinal Alojzije Stepinac ga redi za svećenika šaljući ga, kako sam naziva u „krvavu kupelj“. Jedno vrijeme bio je kapelan, nakon čega je preuzeo župničku službu koja je u to vrijeme bila vrlo opasna po život. Nakon župničke službe u Samoboru biva imenovan i po rukama kardinala Franje Šepera zaređen za pomoćnog biskupom Zagrebačke biskupije 1964. godine. Nakon odlaska Franje Šepera u Rim gdje postaje vodećim čovjekom kongregacije za nauk vjere, prvo postaje apostolskim administratorom, potom imenovan nadbiskupom Zagrebačke nadbiskupije. Pokojni sveti papa, Ivan Pavao II. imenuje ga kardinalom u petoj godini svoga pontifikata. Lik Franje Kuharića odlikuje se blagošću i vedrinom. Slovio je za velikoga teologa, ali i propovjednika. Svjedoci smo mnogih koji se rado sjećaju kako su mu propovjedi znale biti i nešto duže, ali odveć zanimljive i prilagodljive puku. Velik je promicatelj kulture život, te rasne i druge ravnopravnosti. Dočekao je uspostavu, to jest neovisnost Republike Hrvatske koju je neobično volio. Ugostio je po prvi puta Rimskoga prvosvećenika na Hrvatsko tlo, a 1998. godina ostaje posebno zapisana u njegovu srcu kada pri drugom posjetu Hrvatskoj Ivan Pavao II. proglašava blaženim njegova zareditelja kardinala Stepinca. 11. ožujka 2002. godine blago u Gospodinu napustio je ovaj svijet, s nadom u vječni smiraj. Na desetu obljetnicu njegove smrti pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim.

Nakon dobroga ručka u vedrom raspoloženju u obližnjem restoranu Žganjer radosni i Bogu zahvalni vratili smo se u Kolegij.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *