Collegium Sancti Ioseph – Kolegij sv. Josipa

JORDANOVACNa Jordanovačkom brežuljku od 1930. ova je zgrada jedna od središnjih ustanova Družbe Isusove u Hrvatskoj koji je ustrojen kao Pokrajina (latinski: Provincia) s patrom Provincijalom na čelu. Na čelu Kolegija je Rektor, imenovan od o. Generala. Družba Isusova redovnička je zajednica koju je osnovao sv. Ignacije Lojolski, a u europskoj je kulturi znana kao začetnica javnoga školstva, dostupnoga svima, i po Duhovnim vježbama kako ih je osnivač, vrhunski poznavatelj ljudske duše, zacrtao. Sadašnji vrhovni poglavar Reda, o. General, jest pater Adolfo Nicolás. Papa Franjo također dolazi iz Družbe Isusove.

Uz Kolegij vezana su brojna apostolska djela Družbe Isusove i ostale institucije:

jord_crkvaOvdje je župa Bezgrješnoga Srca Marijina u kojoj djeluju isusovci, pater Župnik i pater Župni vikar, s novoizgrađenom istoimenom crkvom. Župa ujedno vodi Marijin dom za potrebe pacijenata okolnih bolnica. U župnoj zgradi smještena je i udruga Prisutnost koja se brine za starije i bolesne. U župnoj crkvi se na prvu subotu u mjesecu odvija Cenakul – molitveni susret Svećeničkoga marijanskoga pokreta. Crkva je u ovoj Godini milosrđa opet četvrtkom u 12:15 otvorena da se u njoj služi fakultetska sveta misa koja u skladu s tradicijom okuplja sve profesore, djelatnike i studente našega Fakulteta. Župnim se prostorima uz odobrenje Župnika do daljnjega služe i pripadnici Neokatekumenskoga puta.

S Kolegijem je od osnutka bitno povezana i kuća formacije “Ante Gabrić” s bogoslovima Družbe Isusove – skolasticima – koji studiraju filozofiju na našem Fakultetu i obavljaju razne apostolske poslove u Zagrebu. Kuća je smještena na susjednom brežuljku Fratrovac, a njome upravlja poglavarov zamjenik – vicesuperior.

U samom Kolegiju nalazi se mala međubiskupijska i međunarodna Bogoslovija. U njoj je trenutno 16 mladića koji se školuju za svećenike a dolaze iz Požeške, Šibenske, Gospićko-senjske, Mostarsko-duvanjske, Trebinjsko-Mrkanske biskupije te Đakovačko-osječke i Beogradske nadbiskupije, a tu je i jedan redovnik s Filipina. Bogoslovija ima svojega upravitelja – Regensa i svojega Duhovnika, a bogoslovi studiraju na našem Filozofsko-teološkom studiju.

FTIlogoBogoslovijom je uz Kolegij najviše vezan Teološki studij kao dio Filozofsko-teološkoga instituta Družbe Isusove (FTI – www.ftidi.hr), namijenjen prije svega svećeničkim kandidatima. Studij se odvija kao podružnica Papinskoga sveučilišta Gregoriana s kojima sve studijske programe usklađuje prema ugovoru o afilijaciji.

grbffdiS Kolegijem je od svojih početaka vezan Filozofski fakultet Družbe Isusove (www.ffdi.hr), jedna od crkvenih ustanova papinskoga prava u RH, osnovan od Kongregacije za katolički odgoj 1989. godine kao sljednik Studija filozofije koji se od 1937. odvijao u Kolegiju (do tada je ovdje bio novicijat Družbe Isusove). U Zagrebačko je sveučilište fakultet primljen kao sastavnica pod nazivom Fakultet filozofije i religijskih znanosti jer od početka njeguje oba smjera studija i utemeljitelj je znanstvene grane “religiologija” u Hrvatskoj. U sklopu Fakulteta djeluju i centri: Centar za bioetiku, Centar za poslovnu etiku, te Hrvatski povijesni institut u Beču. Tu je i Obiteljski centar koji već dugi niz godina vodi Obiteljsku ljetnu školu krajem kolovoza. U ovoj jubilarnoj Godini milosrđa planirana je već 45. po redu, a posljednjih godina odvija se u prostorima Fakulteta.

Ishodišnu vezu s Kolegijem ima i Knjižnica “Juraj Habdelić” kao institucija Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Dugo vremena bijaše smještena u samom Kolegiju, a od uspostave samostalne Hrvatske države ima vlastitu zgradu iza crkve.

obnovljeni-zivotU Kolegiju je uredništvo “Obnovljenoga života” dugogodišnjega isusovačkog znanstvenog časopisa, sada već više godina namijenjenoga filozofiji i religijskim znanostima u skladu s potrebama Fakulteta. Uredništvo također služi za ostala izdanja FTI – Filozofsko-teološko­ga instituta.

Uz Kolegij smješten je i Arhiv Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Prostore ima na raspolaganju u zgradi Knjižnice, a voditelj Arhiva član je Kolegija.

U Kolegiju je Umjetnički atelier u kojem djeluje isusovac, umjetnik, akademski kipar sa svojim suradnicima, ponajviše izrađujući cijenjene mozaike za liturgijske prostore u zemlji i inozemstvu.

U Kolegiju se nalazi i Postulatura časnoga sluge Božjega Petra Barbarića koja ujedno služi i kao privremeno sjedište Postulature bl. Ivana Merza. Voditelj obiju postulatora član je Kolegija, a budući da u Kolegiju boravi i vicepostulator u kauzi sluge Božjega p. Ante Gabrića Kolegij je i s tim apostolskim djelom povezan.

logoU samom Kolegiju kao ključna, dragocjena pomoć u životu i radu djeluju sestre Milosrdnice sv. Vinka Paulskoga iz njihove središnje kuće u Zagrebu.

logo_zsem_newU Kolegiju i pripadnim zgradama smještena je i međunarodno ugledna Zagrebačka škola ekonomije i menadžmentaZŠEM s vrlo velikim brojem studenata i profesora.

radio_maria_internationalU Kolegiju, u prostoru negdašnje kapelice i župne crkve sv. Josipa, nalazi se Radio Marija Hrvatske. Ovdje je sjedište Udruge, ovdje je uredništvo i glavni, zagrebački studio. Glavni urednik član je Kolegija.

Fakultetska misa zahvalnica

Pope Francis elevates the Eucharist as he celebrates Mass on the feast of Corpus Christi outside the Basilica of St. John Lateran in Rome June 19. (CNS photo/Paul Haring) (June 19, 2014) See POPE-PROCESSION and POPE-CORPUSCHRISTI June 19, 2014Naš Fakultet filozofije i religijskih znanosti poziva: dođite, dođite svi! Zahvalimo Gospodinu za još jednu – svetu, milosrdnu – akademsku godinu! U redovito vrijeme: četvrtak, 2. lipnja u 12:15 u župnoj crkvi Bezgrješnoga Srca Marijina na Jordanovcu. Posljednja je zgoda u ovom semestru (u idući četvrtak smo u Katedrali sa cijelim Sveučilištem). Ohrabrite, potaknite – kao i obično dobro došli svi jordanovački studenti, profesori, djelatnici… i svi!

vidi: https://www.facebook.com/studentski.kapelan.jordanovac/?fref=nf

Stručna večer: sv. Irenej i gnoza

Na stručnoj večeri u našem Kolegiju u nedjelju, 29. svibnja uvečer p. Mikolaj Martinjak iznio nam je svoje istraživanje o sv. Ireneju i gnozi. Prema običaju nakon uvodnoga izlaganja uslijedila je rasprava. Posebnost izlaganja bijaše uporaba multimedijalne tehnike zahvaljujući kojoj smo imali prilike vidjeti slike i grafike – ilustracije za ono o čemu je bilo riječi.

P. Martinjak napomenuo nam je ponajprije kako je sv. Irenej poznat po svom djelu Adversus haereses, a djelovao je u Smirni gdje je Polikarp imao važan utjecaj na njega. Zanimljivo je bilo podsjetiti se kako se gnostički pokret razvija osobito sa širenjem kršćanskoga nauka, a – neuspio – je pokušaj odgovora na problem zla u svijetu, kao i na osnovna čovjekova životna pitanja. Spasenje gnoza uglavnom izjednačuje sa spoznajom, a pokušava iskoristiti brojne već postojeće smjerove tumačenja svijeta.

Sv. Irenej obrađuje Ptolomeja, a manje Valentina koji je objedinjujući nauk Platonov s indijskim učenjem o reinkarnaciji i s judaizmom stvorio vrlo složeno tumačenje svijeta. Poznat je po tome što govori o tri vrste ljudi: o materijalnima, psihičkima i duhovnima.

Sv. Irenej osobito se mora osvrnuti i na Marciona koji je živio od 85. do 160. g. po Kr., a glavni mu promašaj bijaše nauk o dva božanstva koja su ili jednaka ili jedno drugome podređena. Marcion za Stari zavjet ne priznaje Boga nego gnostički pojmljenoga demiurga koji je zao.

Sv. Irenej se u svojem radu koristi Tertulijanovim spisom Adversus Marcionem, spisima sv. Justina kao i djelom Hipolita Rimskoga Protiv svih hereza.

Prvi korak u ispravnoj obrani od pogrešnih naučavanja za Ireneja je povratak na izvore i taj će njegov stav utjecati na formiranje kanona biblijskih spisa.

Osnovi pogled Irenejev zasnovan je na Svetom pismu. Čovjek promatra kao Božje stvorenje, stvoreno Božjom Riječju koja je Krist. Stvoren je na sliku Božju tj. gledajući na Krista. Po istočnomu grijehu čovjek ne prestaje biti slika Božja nego gubi sličnost (nije više na Božju priliku). Za sv. Ireneja važan je dio Isusova života kušnja u pustinji gdje on korigira neposluh Adama u rajskom vrtu. Prema Irenejevu naučavanju osobitu vrijednost ima Euharistija koja pripada Kristovu utjelovljenju.

U raspravi smo zaključili da je sv. Irenej itekako aktualan budući da je gnostički pristup prisutan do u najnovije doba. Snažno je obilježio njemački klasični idealizam, a sada je zapravo pozadina za New age. Stoga je djelo sv. Ireneja vrlo korisno za oslobađanje od suvremenih zabluda i pogrešnih pogleda na čovjeka.

Svečani zavjeti

20160515_120217Na svetkovinu Duhova, u nedjelju, 15. svibnja 2016. bio je za nas u Kolegiju osobit dan. Dvojica naše subraće: pater Ante Pavlović, profesor filozofije na našem Fakultetu i voditelj međubiskupijske i međunarodna Bogoslovije u Kolegiju, te pater Dalibor Renić, poglavar Kuće formacije Ante Gabrić, profesor i prodekan na našem Fakutetu položili su svoje konačne svečane zavjete u Družbi Isusovoj. To je poseban događaj za našu Hrvatsku pokrajinu Družbe Isusove u ovoj jubilarnoj Godini milosrđa, to baš u svibnju, mjesecu Majke Marije. Zahvalni smo patru Provincijalu koji je odabrao upravo našu župnu crkvu Bezgrješnoga Srca Marijina za ovaj svečani čin kad svaki zavjetovanik pred uzdignutom svetom hostijom izgovara svoje zavjetovanje pred Bogom. Svečano euharistijsko slavlje obogatio je ponajprije velik broj subraće isusovaca koji se za tu zgodu uz oltar okupiše, a izvanredno vrijednu notu zavjetovanju dao je p. Tomasz Kot, asistent p. Generala koji je također osobno bio prisutan.

Družba je Isusova poznata po dugačkoj izobrazbi koju nudi i zahtijeva od svojih članova. Nakon novicijata i prve škole duhovnosti i redovničkoga života slijedi studij i praktičan rad. Potom dolazi još jedna godina duhovne škole, škole srca, koja se zove Tercijat ili Treća probacija i posljednji je korak isusovačke početne formacije – prije one trajne koja se nastavlja do kraja života. Nakon toga svoje će svečane zavjete isusovac položiti tek po izravnoj i osobnoj odluci Vrhovnoga poglavara što cijelom Redu daje posebnu čvrstinu.

Misno slavlje pjesmom je ispunio župni zbor. Propovijed je održao sam p. Provincijal Ante Tustonjić koji je predsjedao Euharistijom. Istaknuo je onu važnosti koju kao ljudske osobe imamo jedino u Duhu koji nam daje da oko sebe prepoznamo dragulje kraljevstva Božjega i nađemo svoje mjesto pod suncem.  Nakon glavnoga, molitvenoga dijela radosno se druženje nastavilo zajedno s uzvanicima, gostima naših zavjetovanika, kod bratskoga stola u našem Kolegiju.

Pozdravljajući sve goste Rektor Kolegija se prisjetio kako se u duhovnosti polaganje zavjeta obično slikovito tumači kao žrtva paljenica. Na Duhove, dok se sjećamo ognja koji je sišao s neba, prepoznajemo u tome znak da je Gospodin primio žrtvu paljenicu, kao primjerice kod Ilije na gori Karmelu ili još prije kod Salomona kad je sagradio hram.

Galerija fotografija može se pogledati na Google photos: https://goo.gl/photos/jRUy5uoaJHVjFC778

 

Jubilejsko hodočašće našega Kolegija

U Marijinu mjesecu, u subotu, 15. svibnja 2016., u jubilarnoj godini milosrđa naš je isusovački Kolegij pošao na hodočašće. Izjutra smo se okupili u autobusu koji nas je već čekao pod vrijednom i dragom upravljačkom rukom gospodina Slađana Pogarčića kojega možemo preporučiti kao izvrsnoga i iskusnoga vozača. Uputili smo se najprije put Karlovca. Kao predstavnik ostalih isusovačkih zajednica s nama je bio pater Mirko Nikolić, poglavar naše središnje zajednice uz baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj u Zagrebu.

Pater Tadija Milikić, koji je spremno prihvatio oživljavanje prokušane isusovačke tradicije i priređivanje naših kućnih izleta, s velikim je marom pripravio sav hodočasnički put. Pozdravio je sve nas hodočasnike zajedno s našim vozačem, i kratko najavio naše bogoslve koji će nas točku po točku uvesti u naš program. Uvodnu je molitvu predvodio pater duhovnik Marijan Steiner. Pomolili smo se našoj Gospi od Puta i zazavli pomoć svetaca zaštitnika.

Bogoslov Antun Petrušić, bogoslov Požeške biskupije i voditelj zajednice bogoslova, kratko nas je uveo u hodočašće:

Najprije ćemo posjetiti središnji dio Karlovca i franjevce koji ondje žive i rade, zatim Nacionalno svetište svetoga Josipa u Karlovcu, i konačno glavni cilj današnjega hodočašća Krašić, rodni kraj blaženoga Alojzija Stepinca gdje je također jubilejska, oprosna crkva u našoj Zagrebačkoj nadbiskupoji. U svakom mjestu, kratko će nam se obratiti tamošnji župnik. Neposredno prije dolaska na pojedino odredište našega izleta, jedan od bogoslova, još dok smo u autobusu, kratko će nas podsjetiti na plan i program vezan za to odredište. Usput će nas podsjetiti na neke važne i vrijedne podatke o tom odredištu ili o nečemu što je uza nj vezano.

Dobar dio puta vožnje prema Karlovcu naš vrsni povjesničar i omiljeni edukacijski vodič po važnim mjestima obilno, pater Ivica Musa uputio nase je potanko u povijesne okolnosti nastanka grada Kralovca.

1. Crkva Presvetoga Trojstva u središtu Karlovca

Pero Jurčević, bogoslov Gospićko-senjske biskupije koji već broji dane kad će biti zaređen za đakona, uveo nas je uprvo doredište:

DSC_4506Prva točka našega izleta je središnji dio grada Karlovca sa svojom najstarijom građevinom: Crkvom Presvetoga Trojstva, u kojoj žive i rade franjevci. Dočekat će nas  i kratko nam se obratiti gvardijan fra Igor Andrijević, oko 9.00 sati. Nakon Rektorove zahvale gvardijanu, oprostit ćemo se od Crkve, pod vodstvom p. Marijana Steinera, himnom O dođi Stvorče, Duše Svet, jer je uočnica Duhov, rođenja Crkve, i jer će ubrzo poslije nas, u 10.30 sati, biti Sv. misa, na kojoj će uzoriti kardinal Josip Bozanić dijeliti Svetu Potvrdu. Poslije ćemo kratko razgledati središte grada.

Pero nas je još kratko podsjetio: Grad Karlovac je izgrađen kao tvrđava za obranu od turaka u obliku šesterokrake zvijezde, a crkva Presvetog Trojstva je najstarija građevina u gradu, nalazi se u starom centru (jezgri) grada tzv. „zvijezdi“. Gradnja Crkve je počela otprilike kad i gradnja cijele utvrde oko 1579. g. od strane austrijskog nadvojvode Karla Štajerskog (po kojem je Karlovac i dobio ime). Zgrada crkve ispočetka je bila malena i skromna a nadogradnja je počela preuzimanjem župe od strane franjevaca oko 1670. g, oni uz crkvu grade i samostan. Oko 1700. g. zbog podmetnutog požara stradala je cijela tvrđava, a obnova crkve i samostana trajala je skoro jedno stoljeće. Sadašnji oblik crkve i samostan imaju s kraja 19. i početka 20. st. Godine 1958. crkva Presvetog Trojstva proglašena je  spomenikom kulture nacionalnog značenja. Franjevci do danas upravljaju župom i crkvom, a specifično je da u samostanu postoji muzej sakralne umjetnosti i franjevačka knjižnica s 10 000 djela iz 17. do 19. st.DSC_4522

S gvardijanom, fra Igorom posebno smo se srdačno pozdravili jer je s naše, isusovačke župe Srca Isusova u Rijeci, dobro je poznavao našega patra Danijela Koracu koji je prošle godine tako iznenada preminuo. Fra Igor je osim toga obiteljski prijatelj s našim patrom Draženom Volkom koji je također s nama na hodočašću. Pogledali smo fascinantan križ koji je mnogima mjesto duboke molitve Isusu.

Autobusom polazimo dalje u 9.45 sati, sa središnjega karlovačkoga trga u pravcu Nacionalnoga svetišta sv. Josipa.

Antun nam usput objašnjava:

U blizini Karlovca i to na njegovoj južnoj strani nalazi se samostan Kamensko. On pripada redovnicima koji su malobrojni na prostoru naše države, a to su pavlini. Ovaj samostan gdje se nalaze sada osnovala je sama Katarina Frankopan. U par navrata kroz povijest pavlinu nisu imali sreće za ukorijeniti se na našim prostorima jer su koliko nam je poznato bili protjerani dva puta (za vrijeme Turaka i za vrijeme cara Josipa II.). U svemu tome što su prošli, to nije bilo dovoljno, jer ih ni domovinski rat nije poštedio, te im je samostan bio razoren. Nakon obnavljanja samostan je ponovno posvećen 2004. g. koji je posvetio uzoriti kardinal Bozanić. Danas su u samostanu samo četiri pavlina koji nastavljaju djelovati pod zaštitom Blažene Djevice Marije Snježne.

 

 2. Nacionalno Svetište sv. Josipa, oprosna crkva sa svetim vratima

U drugo odredište našega hodočašće uveo nas je Grgur Alviž, bogoslov šibenske biskupije, rekavši:

DSC_4547Druga točka našega izleta je Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu, koje se nalazi u podnožju župne crkve Majke Božje Snježne i Staroga grada Dubovca. Tamo će nas dočekati i kratko nam se, oko 10.00 sati, obratiti tamošnji župnik mons. Antun Sente. Nakon Rektorove zahvale prečasnom župniku i nakon pjesme u čast sv. Josipa, koju će predvoditi p. Marijan Steiner, tko želi moći će otići do župne crkve i staroga grada. Na raspolaganju će biti 45 minuta. Svi koji žele ući u dvorac, imat će uvid ne samo u unutrašnjost feudalnoga dvorca, nego i prekrasan pogled na cijeli Karlovac.

U sklopu prostora svetišta domaćin nas je primio i u mali “kafić” gdje su nas njegovi suradnici počastili kavom. Polazak iz Karlovca u Krašić je u 11.15 sati.

Grgur nam je objasnio:

Iznad Nacionalnoga svetišta sv. Josipa u Karlovcu, nalazi se župna crkva Majke Božje Snježne i Stari grad Dubovac. Ovaj grad dobio je ime je dobio po dubovoj šumi koja ga je okruživala. Spominje se u 13. st. kada dobije župnika, iako je nastao puno prije. Njime kroz povijest gospodare razne plemićke obitelji, najpoznatiji su Frankopani. U 16. st. pred navalom Turaka biva srušen do temelja, a obnovljen je 50-tih godina prošloga stoljeća.

Župa Majke Božje Snježne spominje se 1339. godine, a povjesničari tvrde da je postojala i ranije. Župa je originalno imala titulu sv. Mihaela arkanđela, a također je postojala i crkva sv. Mihaela blizu utvrde . Krajem 17. stoljeća sagrađena je nova kapela na brežuljku blizu staroga grada Dubovac koja se kasnije i proširivala. Godine 1741. kapela je proglašena župnom crkvom Župe Majke Božje Snježne, a crkva sv. Mihaela dobila je status kapele. Župa Majke Božje Snježne na Dubovcu danas broji otprilike 5000 vjernika. Uz župnu crkvu Majke Božje Snježne, župa se diči Nacionalnim svetištem svetog Josipa u kojemu se odvija većina bogoslužja, filijalnom kapelom na Vučjaku odnosno Kalvariji posvećenoj svetoj Ani te kapelom Ranjenog Isusa za koju se brinu grkokatolici.

3. Krašić, rodno mjesto bl. Alojzija Stepinca, oprosna crkva u Jubilarnoj godini

U treću i središnju točku našega hodočašća uveo nas je Antonio Krešić, bogoslov Trebinjsko-mrkanske biskupije koji je također član male međubiskupijsk i međunarodne bogoslovije u našem Kolegiju. Rekao nam je među inim ovo:

DSC_4563Glavni cilj našega hodočašće jest rodni kraj blaženoga Alojzija Stepinca. Tamo će nas, oko podneva dočekati i kratko nam se obratiti tamošnji župnik, vlč. Dragutin Kučan. U samom Krašiću slavit ćemo Sv. misu, posjetiti Stepinčev Spomen dom, i pogledati tzv. krašićki križni put tj. Isusov križni put i njegov odraz u mučeničkom životu krašićkoga blaženika.

Antonio nas je podsjetio na povijesnu važnost mjesta:

U blizini Krašića nalaze se dva manja mjesta Strmac Pribićki i Pribić. Prvo je poznato po grkokatoličkoj prisutnosti, a drugo po svom najpoznatijem sinu sluzi božjem Franji Kuhariću. Zagrebački kardinal i nadbiskup, sluga Božji Franjo Kuharić rođen je 15. travnja 1919. u Gornjem Pribiću, u filijali župe Pribić kraj Jastrebarskog. Bio je trinaesto, ujedno i najmlađe dijete obitelji, majke Ane i oca Ivana. Maturirao je u klasičnoj gimnaziji kao pitomac sjemeništa na Šalati 1939.  godine kada počinje Drugi svjetski rat. Zanimljivo kako je upravo u vrijeme ratnih strahota završio studij filozofije i teologije u Zagrebu 1945. godine kada rat završava. Iste godine u srpnju  kardinal Alojzije Stepinac ga redi za svećenika šaljući ga, kako sam naziva u „krvavu kupelj“. Jedno vrijeme bio je kapelan, nakon čega je preuzeo župničku službu koja je u to vrijeme bila vrlo opasna po život. Nakon župničke službe u Samoboru biva imenovan i po rukama kardinala Franje Šepera zaređen za pomoćnog biskupom Zagrebačke biskupije 1964. godine. Nakon odlaska Franje Šepera u Rim gdje postaje vodećim čovjekom kongregacije za nauk vjere, prvo postaje apostolskim administratorom, potom imenovan nadbiskupom Zagrebačke nadbiskupije. Pokojni sveti papa, Ivan Pavao II. imenuje ga kardinalom u petoj godini svoga pontifikata. Lik Franje Kuharića odlikuje se blagošću i vedrinom. Slovio je za velikoga teologa, ali i propovjednika. Svjedoci smo mnogih koji se rado sjećaju kako su mu propovjedi znale biti i nešto duže, ali odveć zanimljive i prilagodljive puku. Velik je promicatelj kulture život, te rasne i druge ravnopravnosti. Dočekao je uspostavu, to jest neovisnost Republike Hrvatske koju je neobično volio. Ugostio je po prvi puta Rimskoga prvosvećenika na Hrvatsko tlo, a 1998. godina ostaje posebno zapisana u njegovu srcu kada pri drugom posjetu Hrvatskoj Ivan Pavao II. proglašava blaženim njegova zareditelja kardinala Stepinca. 11. ožujka 2002. godine blago u Gospodinu napustio je ovaj svijet, s nadom u vječni smiraj. Na desetu obljetnicu njegove smrti pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim.

Nakon dobroga ručka u vedrom raspoloženju u obližnjem restoranu Žganjer radosni i Bogu zahvalni vratili smo se u Kolegij.

 

Posjetio nas je pater Asistent

U petak, 14. svibnja 2016. u našem nas je Kolegiju pohodio p. Tomasz Kot, asistent p. Generala, vrhovnoga poglavara Družbe Isusove. Kako isusovci kao redovnici djeljuju diljem svijeta od prvih vremena njeguje se ustroj, namijenjen što boljoj povezanosti i plodnije upravljanju u Družbi. Pater Tomasz Kot, koji je prije bio Provincijal u Poljskoj, sada na skrbi ima veliko područje, oblikovano u novije vrijeme kao Asistencija koja obuhvaća srednju i istočnu Europu. Ovo je njegov prvi posjet nama. Na zajedničkom susretu prenio nam je pozdrave p. Generale i ponajviše odgovarao na naša pitanja koja su pokazala kako u našem Kolegiju vlada živa povezanost i zanimanje za cijelu našu Družbu: odnos sa Svetim Ocem, stanje u Siriji, novi izlged Družbine uprave u Europi i u Americi. Patra Asistenta zamolili smo da nam pomogne osobito u stvaranju temeljitoga plana za iduću akademsku godinu u našem Kolegiju.